Biram Zdravlje logo

Utjecaj suvremenog načina života na pojavu hiperlipidemije

shadow illustration

Piše: Filip Šarčević, dr. med.

Kardiovaskularne su bolesti, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, vodeći uzrok smrtnosti (1, 2).

 

Mnoštvo je faktora koji dovode do kardiovaskularnih bolesti te je na neke od njih moguće utjecati, dok na druge nije.

Jedan od najvažnijih je hiperlipidemija, koja predstavlja povišenu razinu masnoća, odnosno pojedinih lipoproteinskih čestica u krvi, što je povezano s većim rizikom od ateroskleroze, a samim time i ishemijskih kardiovaskularnih bolesti (3).

Razlikujemo primarne i sekundarne hiperlipoproteinemije.

 

Primarne su posljedica nasljednih grešaka metabolizma lipida te na njih ne možemo sami utjecati (3).

Za razliku od njih, na sekundarnu hiperlipidemiju možemo utjecati u određenoj mjeri (3).

Nažalost, suvremeni nam način života kojega prati stres, manjak vremena i svakodnevna žurba, nije najbolji saveznik u borbi protiv hiperlipidemije.

Uslijed manjka vremena podliježemo konzumaciji brze hrane te polugotovih pripremljenih proizvoda koji su bogati zasićenim i transmasnim kiselinama.

Zasićene masne kiseline koje možemo naći u proizvodima kao što su maslac, kakao maslac, meso i tvrdi sirevi, utječu na porast koncentracije LDL kolesterola u krvi, koji je značajan čimbenik povećanja kardiovaskularnoga rizika, i to za 0,02 – 0,04 mmol/L za svakih dodatnih 1 % energije koja dolazi od njih (4, 5).

To ne znači da ne trebamo unositi zasićene masne kiseline jer su one nužne za normalan rast i razvoj te funkcioniranje organizma, ali njihov udio u ukupnom dnevnome kalorijskom iznosu bi trebao biti manji od 10 %, a kod onih koji već imaju hiperkolesterolemiju unos bi trebao biti manji od 7 % (4).

Sličan učinak na koncentraciju LDL kolesterola ostvaruju i transmasti no, za razliku od zasićenih masnih kiselina, one snižavaju koncentraciju HDL kolesterola, protektivnog čimbenika za oboljenje od kardiovaskularnih bolesti, dok zasićene masne kiseline povećavaju njegove razine (4).

Transmasne kiseline se u manjoj mjeri mogu naći u mliječnim proizvodima te mesu, no kao takve ne predstavljaju veći problem (4).

Veći problem predstavljaju djelomično hidrogenizirane transmasti industrijskoga porijekla koje možemo naći u grickalicama, slatkišima, pekarskim proizvodima, prženoj hrani i sličnim proizvodima (4, 5).

Unos transmasnih kiselina bi trebalo gotovo u potpunosti izbaciti, odnosno trebalo bi ih se konzumirati samo u iznimnim situacijama u vidu rijetke poslastice (4). Nažalost, svjedoci smo da se iste konzumiraju gotovo svakodnevno u velikim količinama.

Smanjenju koncentracije LDL kolesterola za 0,2 do 0,4 mmol/L doprinosi konzumacija ulja bogatih nezasićenim masnim kiselinama kao što su suncokretovo, maslinovo ili primjerice sojino ulje (4).

S druge pak strane, ugljikohidrati ne utječu na koncentraciju LDL kolesterola, no utječu na smanjenje koncentracije HDL kolesterola, a osobito na povećanje koncentracije triglicerida (4).

Konzumacija rafinirane hrane bogate ugljikohidratima (slatkiši i slatka pića) dovode do značajnijega porasta triglicerida u odnosu na hranu bogatu vlaknima, niskoga glikemijskog indeksa kao što su cjelovite žitarice, svježe i kuhano povrće, mahunarke te svježe i smrznuto voće (4).

Osobe oboljele od šećerne bolesti te one s metaboličkim sindromom bi svakako trebale obratiti najveću pozornost na prethodne smjernice, a potrebno je težiti da ugljikohidrati i vlakna čine 45 – 55 % ukupnoga dnevnoga energijskoga unosa jer unos i manjih i većih količina dovodi do povećanja smrtnosti (4).

Utjecaj smanjenja tjelesne težine i fizičke aktivnosti na hiperlipidemiju je značajno manji od promjene načina prehrane, no ipak ostvaruje određene učinke (4).

Fizička aktivnost daleko više smanjuje neke druge čimbenike rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti poput hipertenzije i šećerne bolesti te je stoga nužno imati barem 30 minuta umjerene fizičke aktivnosti tijekom dana (4).

Dokazano je da gubitak svakih prekomjernih 10 kilograma tjelesne težine dovodi do smanjenja koncentracije LDL kolesterola za 0,2 mmol/L, dok je utjecaj fizičke aktivnosti nešto manji (4).

Također je dokazano da smanjenje prekomjerne tjelesne težine i fizička aktivnost dovode do smanjenja koncentracije triglicerida i povećanja koncentracije HDL kolesterola (4).

Pušenje značajno utječe na smanjenje koncentracije HDL kolesterola, a konzumacija alkoholnih pića dovodi do hipertrigliceridemije (4). Ukoliko razine triglicerida u krvi nisu povišene, konzumacija jednoga alkoholnoga pića na dan se može smatrati prihvatljivom (4).

Hiperlipidemija je značajan čimbenik rizika za kardiovaskularno oboljenje te nam suvremeni, užurbani način života nije najbolji saveznik u borbi protiv iste.

Ipak, znajući što sve dovodi do hiperlipidemije, možemo promijeniti barem neke od naših navika te barem djelomično pripaziti koju vrstu hrane konzumiramo i izdvojiti barem pola sata dnevno za fizičku aktivnost te tako smanjiti vlastiti rizik od kardiovaskularnih bolesti.

REFERENCE

1.Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Izvješće o umrlim osobama u Hrvatskoj u 2020. godini. Zagreb, 2021.

2.Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Kardiovaskularne bolesti (objavljeno 11.10.2017.). Dostupno na adresi: https://www.hzjz.hr/aktualnosti/kardiovaskularne-bolesti/. Datum pristupa: 25.07.2022.

3.Vrhovac B, i sur. Interna medicina. 4. izd. Zagreb: Naklada Ljevak; 2008.

4.Mach F, Baigent C, Catapano AL, Koskinas KC, Casula M, Badimon L, i sur. ESC Scientific Document Group. 2019 ESC/EAS Guidelines for the management of dyslipidaemias: lipid modification to reduce cardiovascular risk. Eur Heart J. 2020 Jan; 1;41(1):111-188. doi: 10.1093/eurheartj/ehz455. Erratum in: Eur Heart J. 2020 Nov 21;41(44):4255. PMID: 31504418.

5.Opća županijska bolnica Požega, Gradska bolnica Pakrac, Odsjek za prehranu i dijetetiku. Dijeta kod hiperlipidemije. Dostupno na adresi: https://www.pozeska-bolnica.hr/dokumenti/Upute%20-%20dijeta%20kod%20hiperlipidemije.pdf. Datum pristupa: 25.07.2022.