Što su to aritmije?

Aritmije su poremećaji srčanog ritma koji nastaju zbog nepravilnosti stvaranja ili provođenja električnog impulsa odgovornog za rad srca.

Najčešće su manifestacija strukturne bolesti srca, ali mogu se javiti i u inače zdravom srcu.

Postoje brojne vrste aritmija, a osnovna podjela je ona prema srčanoj frekvenciji – ukoliko je ona veća od 100/min govorimo o tahiaritmiji, a ukoliko je manja od 60/min govorimo o bradiaritmiji.

Mogu se podijeliti i ovisno o tome iz kojeg dijela srca potječu, na supraventrikulske, koje nastaju u atriju i ventrikulske, koje nastaju u ventrikulu.

Patogeneza aritmija

Provodni sustav srca sastoji se od specijaliziranih stanica, koje imaju sposobnost stvaranja i provođenja električnog impulsa.

Sastoji se od četiri osnovna dijela: sinusatrijskog čvora (SA čvor), atrioventrikularnog čvora (AV čvor), Hissovog snopa i Purkinjeovih vlakana.

Električni impuls se generira u SA čvoru, koji se nalazi u desnom atriju i koji se naziva i prirodnim 'pacemakerom'.

Impuls iz SA čvora internodalnim putevima putuje do AV čvora, gdje se njegovo prenošenje uspori, prije nego dođe do Hissovog snopa, odnosno njegove dvije grane.

Posljednja u nizu su Purkinjeova vlakna, široko rasprostranjena kroz endokard ventrikula, čijim podraživanjem dolazi do kontrakcije oba ventrikula i istiskivanja krvi u sistemsku i plućnu cirkulaciju.

Fiziološka frekvencija impulsa nastalog u SA čvoru iznosi 60 – 100 bpm (eng. beats per minute).

Ukoliko se impuls prenosi fiziološkim putem, takav ritam nazivamo sinusnim ritmom.

Bilo kakvo odstupanje, bilo u vidu frekvencije bilo u putu prijenosa, naziva se artimijom.

Faktori rizika za nastanak artimija su koronarna arterijska bolest, hipertenzija, kongenitalne srčane bolesti, hipotireoza, hipertireoza, disbalans elektrolita, pojedini lijekovi, konzumacija alkohola te kofein i drugi stimulansi.

Koji su simptomi aritmija?

Mnoge aritmije su asimptomatske.

Tahikardija se može prezentirati osjećajem nepravilnog i brzog rada srca, vrtoglavicom, nelagodom u prsima i zaduhom.

Ekstremna tahikardija može uzrokovati i sinkopu, jer se srce ne može kontrahirati i relaksirati na ispravan način pod ekstremnom frekvencijom.

Bradikardija se prezentira simptomima niskog minutnog volumena srca – omaglicom ili sinkopom.

Ekstremne tahikardije i bradikardije mogu precipitirati srčani arest i naglu srčanu smrt.

Kako se dijagnosticiraju aritmije?

Osnovna dijagnostička metoda za dijagnozu aritmija je 12-kanalni EKG, uz koji je važan i fizikalni pregled bolesnika uz uzimanje detaljne anamneze.

Ukoliko se radi o prolaznoj aritmiji te nije dostupan EKG u trenutku pojave aritmije, dodatno se može učiniti 24-satni ili 48-satni EKG, test opterećenja tijekom kojeg se evidentiraju promjene u EKG-u te tzv. loop recorder, koji se ugrađuje pod kožu i kroz dulje vrijeme prati srčani ritam.

Kako se liječe aritmije?

Aritmije se mogu liječiti farmakološki (antiaritmicima) i nefarmakološki.

Antiaritmici, ovisno o svom mehanizmu djelovanja, imaju učinak na različite dijelove provodnog sustava srca, odnosno na različite dijelove akcijskog potencijala.

Njihov odabir ovisi o vrsti aritmije i o tome je li u cilju kontrola ritma ili kontrola frekvencije.

Osim antiaritmika, dostupan je veliki broj nefarmakoloških metoda liječenja, koje uključuju upotrebu uređaja koji isporučuju elektricitet kroz srce (defibrilator, privremeni i trajni elektrostimulator, implantibilni kardioverter defibrilator, srčana resinkronizacijska terapija) ili zahvate kojima se prekida abnormalno provođenje električnog impulsa (kateterska ablacija).