Kako održivo biti održiv
Pridjevi kao što su eko, zeleno, održivo, reciklirano sve više ulaze u upotrebu. Iako je potreba za proizvodima i održivim djelovanjem sve veća, kada ove riječi ostanu samo mrtvo slovo na papiru, kod brojnih sugrađana izazivaju iritaciju.
Kako održivost učiniti održivom?
Što znači biti održiv kada svakodnevno svjedočimo onečišćenjima globalne razine, skupocjenim privatnim letovima poznatih osoba, tvorničkom onečišćenju i ogromnoj proizvodnji plastike za jednokratnu upotrebu?
Može li pojedinac napraviti promjenu? Što je naše djelovanje u usporedbi s velikim zagađivačima? Zašto uopće težiti održivosti?
Održivost polazi od našeg kućanstva
Održivost u vidu očuvanja resursa, smanjenja proizvodnje otpada i povećanja energetske učinkovitosti promatramo kao nužnost u svijetu gdje je svjesnost o klimatskim promjenama i potreba za očuvanjem okoliša sve veća.
Važnost brige o okolišu i davanja doprinosa vidimo svaki dan.
Svakodnevno na ulicama grada možemo vidjeti hrpe otpada, slušamo vijesti o tragičnim nesrećama na deponijima, a štetan utjecaj onečišćenja postaje sve jasniji. Oni koji odvajaju otpad možda su svjesniji činjenice koliko brzo se napuni spremnik za plastiku – jer plastika je jednostavno svuda oko nas.
Štetnost plastike do sada smo promatrali u onom najočiglednijem primjeru. Životinje, pogotovo morske, svakodnevno se doslovno guše u plastici – jer greškom zamjene različitu plastičnu ambalažu za hranu te stradaju od začepljenih dišnih puteva.
Ali jesmo li svjesni da se ljudi nalaze na samom kraju hranidbenog lanca, konzumirajući mirkoplastiku koju su životinje već unijele u organizam?
Nedavno smo mogli pročitati kako je mirkoplastika po prvi put pronađena u ljudskoj krvi, a studije su utvrdile prisutnost mikroplastike i u posteljici novorođenih beba.
Osim zagađenja plastikom, pod pojmom održivosti misli se i na one poteze koji djeluju u smjeru suzbijanja ubrzanih klimatskih promjena.
Možda je kriv čovjek, a možda je sve to prirodno, ali jedno je sigurno - klimatske promjene manifestiraju se nikad prije viđenim klimatskim uvjetima poput ljetnih oluja koje sve više nalikuju na uragane ili snijega koji pada iako je jutarnja temperatura bila okvirno 17˙c.
Svjesni smo da ne možemo preko noći promijeniti svijet, ali možemo dati sve od sebe da u situacijama u kojima možemo birati između veće potrošnje resursa i proizvodnje otpada odaberemo biti održivi, odnosno, da smanjimo naš utjecaj na onečišćenje.
Zašto smo fokusirani na koncept ponovne upotrebe
Recikliranje je važno, ali moramo biti svjesni kako je prvenstveno važno spriječiti da plastika, metal i otpad završe na deponiju. Jeste li znali da se tek 40% plastične ambalaže u Europi može reciklirati, a sam proces zahtjeva veliku potrošnju energije i resursa.
Reciklabilnost, odnosno, sposobnost nekog otpada da bude recikliran, vrlo je niska kod proizvoda opće upotrebe koje svakodnevno koristimo. Kompozitni materijali poput tetrapaka, pakiranja na kojima su kombinirane različite vrste plastike, plastika s ostatcima hrane, boce s ostatcima ulja, maleni predmeti poput čepova – svi ovi predmeti, koji čine većinu vašeg spremnika za plastiku, zapravo niti ne mogu biti reciklirani, ili je njihova reciklaža toliko skupa da je postrojenja jednostavno odbacuju.
Upravo zato, kao najvažniji aspekata povećanja održivosti, u cilju smanjenja proizvodnje otpada je i ponovna uporaba.
Umjesto da jednostavno bacamo stvari - koristimo ih ponovo. Osim toga, fokusom na ponovnu upotrebu predmeta, gradimo svijest o održivoj kupovini – izbjegavajmo kupovati proizvode koji se ne mogu koristiti više puta. Ponovna uporaba smanjuje otpad i produljuje životni vijek predmeta, smanjujući tako naš utjecaj na okoliš.
Ako već ne osjećamo strast prema očuvanju okoliša, motiv za pametnu kupnju, očuvanje energije i ponovno korištenje ambalaže može biti – očuvanje računa.
Kada je ponovna upotreba prioritet – dobro ćemo razmisliti što kupujemo
Kada ponovno korištenje predmeta ima prioritet, radimo svjesnu odluku da ne kupujemo niti upotrebljavamo proizvode i pakiranja koja više ne možemo koristiti.
To primjerice može značiti da ćemo češće birati rinfuzna pakiranja voća i povrća, a umjesto plastičnih koristit ćemo platnene vrećice koje se sve češće mogu dobiti na poklon. Mlijeko ćemo umjesto u tetrapaku kupiti u staklenim bocama koje kasnije možemo koristiti kao bocu za vodu, umjesto da kupujemo skupocjene plastične boce. Velika pakiranja gelova za tuširanje, deterdženata puno su jeftinija od malenih varijanti proizvoda kojih je potrebno puno više, a šansa da budu reciklirani gotovo je ravna nuli.
Kada brinemo o svojem računu, kao da je i okoliš sretniji. Umjesto da kupujemo nove predmete poput ukrasa, posuđa, odjeće, igračaka – razmislimo možemo li prenamijeniti neke proizvode koje već imamo, a možda možemo zaviriti u ormare naših baka – uostalom, svim nam je poznato koliko su proizvodi bili izdržljiviji i kvalitetniji prije nego što je svijet zahvatila pomama za brzim trendovima.
Na kraju, ako vas hvata groza od pridjeva ekološko, održivo, zeleno – ne opterećujte se. Budućnost svijeta se vjerojatno ne krije u tom jednom tetrapaku mlijeka koji potrošite u tjednu.
Salveo CEE
