Kako moždani udar utječe na komunikaciju i kvalitetu života
Piše: Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped
Procjenjuje se da u Hrvatskoj godišnje 15.000 ljudi dobije moždani udar (MU), a čak 80.000 njih živi s posljedicama.
Posljedice MU vidljive su kao različit stupanj neurološkog oštećenja i prisutne su kod 2/3 osoba koje su preživjele MU, dok je čak 1/3 preživjelih trajno onesposobljena i ovisi o tuđoj pomoći.
Uz izražene posljedice koje MU udar ima na osobe koje su ga preživjele, spada među najčešće uzroke smrti, bez obzira na životnu dob.
U 85% slučajeva moždani udar uzrokovan je začepljenjem krvne žile ugruškom, i u tom slučaju govorimo o ishemijskom udaru, dok ostalo otpada na hemoragijski MU koji nastaje zbog krvarenja u mozgu ili oko mozga.
Treća „vrsta“ MU je TIA (tranzitorna ishemijska ataka) ili mini-moždani udar koji se smatra upozorenjem za mogućnost moždanog udara.
TIA ima isti uzrok kao i ishemijski MU, no simptomi traju kraće od 24 sata, a začepljenje krvne žile je prolazno.
Vrlo je važno pravovremeno prepoznavanje simptoma MU kako bi se pravovremeno moglo započeti s terapijom, a samim time u pojedinim slučajevima minimalizirati posljedica koje MU ostavlja na pojedinca.
Upravo zbog toga 29. listopada se označava kao Svjetski dan moždanog udara pod motom Sačuvaj svoje vrijeme (#Precioustime).
Kako bi se pravovremeno prepoznali simptomi MU osmišljeni su anagrami za brzo prepoznavanje simptoma.
U svijetu je to FAST test, a u Hrvatskoj se koristi i kratica G.R.O.M.
F – face/ lice koje se iskrivi s jedne strane
A – arms/ ruke jer osoba ne može ispružiti obje ruke
S – speech/ govor, jer osoba ne može jasno govoriti ili razumjeti što joj govorite
T – time/ vrijeme, brzina koja je potrebna da ODMAH nazovete hitnu pomoć - 194
G – govor – otežan i nerazumljiv
R – ruke – jedna ruka je slaba i „pada“
O – oduzetost – lice je asimetrično, jedna strana „visi“
M – minute – unutar kojih morate ODMAH nazvati hitnu pomoć – 194
MU ostavlja različite posljedice osobama koje su ga preboljele, a one ovise o lokalizaciji i veličini oštećenja.
Kao najpoznatije posljedice poznate su teškoće s govorom, hodanjem, gutanjem, no prisutne su i druge teškoće kao što je inkontinencija, promjene u ponašanju, problemi s koncentracijom i pamćenjem, pojačani umor i brzi zamor, problemi s vidom, dugotrajni osjet boli.
Poteškoće u pamćenju i razmišljanju te različite emocionalne posljedice kao što je emocionalna inkontinencija prisutna kod 20% oboljelih.
Emocionalna inkontinencija podrazumijeva neočekivane emotivne reakcije kao što su nekontrolirani plač ili smijeh koji je često prisutan u socijalno neprimjerenim situacijama, bez poznatog razloga i depresija koja je prisutna kod trećine oboljelih.
Ohrabrujući je i podatak da se emotivna inkontinencija uglavnom povlači otprilike 6 mjeseci nakon preboljenog MU.
U rehabilitaciji osoba koje su preboljele MU sudjeluje multidisciplinarni tim, a teškoće koje rehabilitiraju logopedi najčešće su afazija i disfagija.
"Individualnim pristupom svakom klijentu (pacijentu / oboljeloj osobi) otvara se mogucnost za kvalitetnijom rehabilitacijom..."
Afazija
Afazija, stečeni komunikacijski, govorno – jezični poremećaj nastao kao jedna od posljedica oštećenja mozga, javlja se kod trećine oboljelih od MU.
Osobe koje imaju afaziju kao posljedici MU imaju manju stopu funkcionalnog oporavka i vjerojatnost povratka na posao u odnosu na osobe koje nisu imale afaziju.
Prema ASHA-i (Američko udruženje logopeda), u SAD-u godišnje ima 180.000 novih slučajeva afazije, odnosno jedna osoba na 250 će imati afaziju, a u Velikoj Britaniji procjenjuje se da ukupno 250.000 ljudi ima afaziju što ju čini dvostruko češćim poremećajem od nekih poznatijih stanja kao što je npr. Parkinsonova bolest (125.000 osoba s Parkinsonovom bolešću u V. Britaniji).
Simptomi afazije značajno se razlikuju od osobe do osobe, a samim time i tijek njihovog oporavka, kao i komunikacijska razina koju će osoba nakon rehabilitacije postići.
Postoji više različitih vrsta afazije koje se dijele prema oštećenju i lokalizaciji oštećenja.
Teškoće u govornoj, jezičnoj ekspresiji mogu biti prisutne kao teškoće u dosjećanju riječi ili imenovanju, nemogućnost upotrebe govornog jezika, odnosno govorenja.
U tom slučaju osoba se trudi nešto izgovoriti, ali riječi „ne izlaze van“ ili izgovori nešto što uopće nije namjeravala, bila to riječ koja nema smisla ili riječ koja je slična željenoj (npr. stol umjesto krevet, plezik umjesto jezik).
Govorni iskaz je jednostavniji, rečenice su kraće ili osoba koristi samo jednu riječ, uz mnoštvo gramatičkih pogrešaka i izostavljanja funkcionalnih riječi (u, na, je…).
Teškoće jezičnog razumijevanja znače da osoba ima teškoće u razumijevanju govora, potrebno joj je produljeno vrijeme da razumije rečenicu koju je čula.
Za razliku od uvriježenog mišljenja, prisutne su značajne teškoće kod razumijevanja jednostavnih „DA/NE“ pitanja na koje daje nesustavne odgovore.
Porastom složenosti gramatike teškoće u razumijevanju su izraženije, npr. Šalica koja je na stolu je puna, javljaju se teškoće u razumijevanju brzog govora kao što je na televiziji i radiju.
Nerazumijevanje nijansi u govoru, kao i prenesenog značenja često dovede do nesporazuma i neshvaćanja okoline, a osoba s afazijom u većini slučajeva nije svjesna svojih teškoća.
Teškoće jezičnog razumijevanja i ekspresije rijetko kada su izolirane, i u potpunosti slijede gore navedenu simptomatiku, one su često isprepletene, uz prisutnosti dizartrije (teškoća govora uzrokovana motoričkim oštećenjem), a prisutne su i teškoće u pisanju i čitanju koje mogu pratiti oštećenje govornog jezika ili mogu biti i jače izražene.
Disfagija
Disfagija je poremećaj gutanja koji se javlja kod čak polovice osoba koja su imale MU.
Pozitivno je da se kod većine oboljelih povuče u prvih 6 dana nakon MU, a samo kod 11-13% oboljelih traje dulje od 6 mjeseci.
No, kod 80% produljenih disfagija potrebno je tražiti alternativne oblike hranjenja kako bi nutritivne potrebe osobe bile zadovoljene.
Disfagija kod MU nastaje ponajprije kao posljedica slabosti mišića i teškoća u koordinaciji pokreta usta i grla, a ukoliko joj se ne pristupi pravilno za posljedicu može imati plućne infekcije.
Kada navedemo sve ove teškoće, i u obzir uzmemo kako oboljela osoba većinom nije svjesna svojih teškoća, pojava depresije, frustracije i nezadovoljstva u komunikacijskim situacijama je potpuno razumljiva.
U svakodnevnom životu javljaju se problemi u funkcioniranju cjelokupne okoline oboljele osobe, jer teškoće su dugotrajne, a često i trajne, čime dolazi do pojave depresije i članova obitelji i prijatelja koji se brinu za oboljelu osobu.
Logopedska terapija omogućava rehabilitaciju oštećenih jezično-govornih sastavnica, no treba imati na umu kako se terapijski ciljevi postavljaju individualno, kao i što oporavak ovisi o mnogo faktora (stupanj i lokalizacija oštećenja mozga, motiviranost oboljele osobe, poticaj od strane okoline, razina obrazovanja i vještine koje je osoba prije posjedovala).
Individualnim pristupom svakom klijentu (pacijentu / oboljeloj osobi) otvara se mogućnost za kvalitetnijom rehabilitacijom i što kvalitetnijim osposobljavanjem osobe s MU za samostalni i funkcionalni život u socijalnoj zajednici.
Terapija se temelji na potrebama pojedinca, praćenju njegovih interesa i otkrivanju jakih strana na temelju kojih se radi na rehabilitaciji teškoća.
Osnovni cilj logopedske terapije je omogućiti komunikaciju s okolinom, čemu u novije vrijeme, značajno pomaže digitalna revolucija i upotreba alternativnih oblika komunikacije (AAC).
Tako, sukladno mogućnostima pojedinaca, komunikacija se može ostvariti pomoću digitalnih pomagala (od mobitela preko tableta do visoko specificiranih komunikatora), do komunikacije pomoću slike i komunikacijskih knjiga koje služe za zadovoljavanje osnovnih potreba.
U idealnim uvjetima individualna logopedska terapija bila bi praćena tzv. konverzacijskim terapijskim grupama u kojima osobe s afazijom međusobno vježbaju upotrebu jezika i rade na osobnom komunikacijskom razvoju.
Te, ništa manje značajne, grupe podrške za osobe koje se svakodnevno skrbe za osobe koje su oboljele od moždanog udara, jer njihova podrška je svakodnevna i cjelodnevna, a trenutak kad je njihov bližnji doživio MU je „okrenuo i njihov svijet naglavačke“.
Općeniti podatci o moždanom udaru preuzeti su sa mrežnih stranica Hrvatskog društva za moždani udar.
O autorici teksta:
Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped, ESCF specijalist za poremećaje tečnosti govora
Certificirani terapeut Lidcombe programa za terapiju djece predškolske dobi koja mucaju.
Višegodišnje iskustvo stekla je radom u zdravstvenom sustavu gdje je djelovala u području logopedije - od pedijatrijske do neurološke populacije.
Uže područje zanimanja su joj mucanje i poremećaji tečnosti govora, disfagije i neurološki jezično-govorni poremećaji.
Trenutno je doktorant na doktorskom studiju Translacijska istraživanja u biomedicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu s interesom istraživanja usmjerenom prema poremećajima gutanja (disfagija) kod osoba s dijagnozom multiple skleroze.
Salveo CEE
