Plutajuća anksioznost kao naša svakodnevnica

Anksioznost (tjeskoba) i strah su emocije koje svakodnevno doživljamo.

Strah osjetimo svaki put kad se nađemo u kontaktu s nečim po život opasnim. Takva emocija je zapravo splet hormona koji djeluju na naše organe na način da nam omoguće brzu reakciju kako bi se doveli na sigurno. Svakom od nas se dogodi da nas nekakva svjesna ili nesvjesna predviđanja uvuku u mrežu senzacija koje nas onda dovedu do začaranog kruga zabrinutosti i strepnje. Vrlo često ljudi ni ne detektiraju što ih dovodi u osjećaje straha i tjeskobe, dok sjede na kauču i mirno gledaju televiziju. Potrebno je puno rada na sebi kako bi osvijestili sebe i svijet oko sebe, sa svim bojama i zvukovima kojima smo izloženi.

Moramo biti svjesni da je 21. stoljeće u kojem živimo donijelo ogroman evolucijski, ekonomski, gospodarski i društveni napredak, ali nas je i udaljilo od sebe samih. Ovo nam je idealno vrijeme da se osvijestimo na način da nam pažnju opet zaokupe sve one male stvari koje predstavljaju istinsko zadovoljstvo - naše obitelji, sporiji tempo života, odmak od materijalizma, hobiji i povratak prirodi.

Izazovi anksioznosti

Anksiozni poremećaji zauzimaju velik udio u psihološkim poremećajima. Smatra se da 10 % opće populacije pati od nekog oblika anksioznog poremećaja. Često dolazi udružen s nekim drugim mentalnim poremećajem, najčešće depresijom, pa ljudi osim konstantnog straha i strepnje osjećaju još i dodatne tjelesne senzacije. S obzirom na prekomjernu izloženost medijima, negativnim porukama i lošim vijestima, takve senzacije se jako brzo razvijaju jer je sve oko nas intezivno, počevši od cjelokupne okoline pa do razgovora unutar vlastitog doma.

Kako živjeti u sadašnjem trenutku kad nam je budućnost tako neizvjesna?

Moć sadašnjeg trenutka je načelo u koje nas stalno uvodi moderna psihologija. Kognitivno bihevioralne terapije vode se sadašnjim trenutkom kao nečim što nam mora biti uvod u meditaciju, vraćanje sebi i smirivanje tjeskobnih misli. Budućnost je nešto što ne možemo predvidjeti niti nam itko može reći da će biti dobra i zadovoljavajuća za svakog od nas. U tom pogledu možemo se zadovoljiti sadašnjim trenutkom upravo jer se budućnost čini neizvjesnijom nego ikad.

Tjelesne manifestacije anksioznog poremećaja?

Bez obzira na veliku svjesnost i prevalenciju takvih manifestacija i dalje osjećamo sram ili strah ukoliko nam se takvi simptomi jave iznenada u javnosti, na poslu, u školi, unutar vlastitih obitelji. Mi ljudi smo u suštini svog postojanja negativno nastrojeni. Jednim dijelom zbog psihološke otpornosti, kako bi lakše prošli kroz neke teške životne periode jer smo na njih, negativnim načinom razmišljanja, već spremni.

Najčešće navedeni tjelesni simptomi, koji nastaju kao posljedica pretjerene aktivacije simpatičkog živčanog sustava su:

• kardiovaskularni: tahikardije, aritmije, palpitacije

• gastrointestinali: razvoj funkcionalnih crijevnih poremećaja, opstipacije, dijareje

• neurološki: glavobolje, migrene, osjetljivost na zvukove i svjetlo, tinitus, vrtoglavice, nestabilnosti, paraestezije i trnci

Pitanja koja bi trebali imati na umu, pri tome, su:

• Kad su simptomi započeli?

• Kakvog su intenziteta?

• Postoji li period dana kad se pojačaju ili smanje?

• Stoji li u pozadini neka veća briga koja nas tišti?

Farmakoterapija anksioznih poremećaja

U liječenju anksioznih poremećaja primjenjuje se kognitivno bihevioralna terapija i farmakoterapija. Anksiolitici su već godinama u Hrvatskoj među najprepisivanijim lijekovima. Među njima se ističu benzodiazepini koji se ubrajaju u lijekove s najširim indikacijskim područjem i masovnom potrošnjom mimo liječničkih preporuka. Iako mogu uzrokovati ovisnost i ozbiljne nuspojave, prečesto i nekritički se propisuju osobama s bilo kakvim simptomima stresa, nezadovoljstva ili manjih tjelesnih smetnji.

U odnosu na farmakoterapeutike, biljni anksiolitici ne stvaraju ovisnost te su sigurni pri dugotrajnoj primjeni. Na hrvatskom tržištu dostupan je velik broj pripravaka na bazi ljekovitih biljaka koje se tradicionalno primjenjuju za ublažavanje nervoze, tjeskobe, nesanice i drugih simptoma stresa. Većina tih pripravaka u prometu se nalazi kao dodatak prehrani, dok je samo nekolicina registrirana u kategoriji biljnih lijekova.

Kakvu pomoć imamo iz prirode?

Fitopreparati koji sadrže ekstrakte pasiflore, odoljena i ružičastog žednjaka se najčešće primjenjuju u praksi. Osim u obliku dodataka prehrani, mogu se registrirati kao tradicionalni biljni lijekovi, dok u slučaju odoljena mogu biti i u kategoriji biljnih lijekova s provjerenom medicinskom primjenom.

Passiflora incarnata L. (pasiflora)

Prema Europskoj agenciji za lijekove pripravci na bazi Pasiflorine zeleni mogu se registrirati kao tradicionalni biljni lijekovi za ublažavanje simptoma mentalnog stresa i kao pomoć kod nesanice. Napetost, nemir i razdražljivost s poteškoćama utonuća u san su terapijske indikacije koje navodi Europska znanstvena udruga za fitoterapiju – European Scientific Cooperative on Phytotherapy. Ustanovljeno je da pasiflorine bioaktivne sastavnice ne utječu na REM fazu, već induciraju sporovalno spavanje (slowwave-sleep, SWS), čime se olakšava utonuće u san.

Valeriana officinalis L. (odoljen)

Prema Europskoj agenciji za lijekove Odoljenov korijen se registrira kao tradicionalni biljni lijek za ublažavanje blagih simptoma mentalnog stresa i pomoć kod nesanice. Privremena, blaga živčana napetost i poteškoće s utonućem u san su terapijske indikacije koje navodi Europska znanstvena udruga za fitoterapiju.

Ružičasti žednjak (Rhodiola rosea L)

Biljna vrsta Rhodiola rosea L. ima dugu povijest uporabe u Rusiji i Skandinavskim zemljama. Pripisuju joj se izražena adaptogena svojstva, pa u novije vrijeme privlači sve veću pozornost zapadnog svijeta kao sredstvo za borbu protiv stresa emocionalnog, mentalnog ili fizičkog podrijetla. Biljni pripravci ružičastog žednjaka registriraju se u Europskoj uniji u kategoriji tradicionalnih biljnih lijekova za privremeno ublažavanje simptoma stresa, poput umora i osjećaja slabosti. Primjenjuje se u dnevnoj dozi 144-400 mg suhog etanolnog ekstrakta. Dokazano je da žednjak modulira ključne medijatore odgovora na stres, osovinu hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda i signalne putove poput onih posredovanim G proteinom.

Zaključak:

Ukoliko su simptomi vezani uz generaliziran strah i nemir odabiremo biljne pripravke koji sadrže : korijen odoljena ili gospinu travu.

• Uz strah se često povezuju i gastrointestinalne tegobe pa njima možemo ponuditi pripravke na temelju suhog ekstrakta lista matičnjaka ili paprene metvice.

• U slučaju iscrpljenosti ili nemogućnosti koncentracije djelotvorni bi bili pripravci s aminokiselinom S-adenozil metionin uz dodatak vitamina B skupine.

• Također, u zadnje vrijeme izuzetno su popularne adaptogene biljke koje imaju učinak prilagodbe organizma na vanjske stresore. Među adaptogenim biljkama izdvaja se Rhodiola rosea ( Ružičasti žednjak).

• Kod poremećaja spavanja, kvalitete sna, problema s zasnivanjem ili čestog buđenja možemo se osloniti na pripravke koji uz korijen odoljena i matičnjak sadrže i melatonin (hormone koji regulira ciklus spavanja i budnosti).

Sve navedene pripravke bilo bi dobro koristiti u dužem periodu, od 1-3 mjeseca kako bi njihova djelotvornost bila potpuna.

Što nam kažu studije?

S obzirom na negativne posljedice stresa na zdravlje, sve je veći interes za intervencijama koje umanjuju stres. U jednoj randomiziranoj, dvostruko slijepoj i placebom kontroliranoj studiji (Meier, S. i sur., 2018.) s tri paralelne skupine ispitivani su učinci fiksne kombinacije odoljena, pasiflore, matičnjaka i maslačka (Ze 185) na eksperimentalno induciran akutni stres u zdravih muškaraca.

Cilj ove studije bio je istražiti učinak kombinacije biljnih droga Ze 185 na kortizol u slini i na anksiozni stresni odgovor koji nastaje kao posljedica akutnog psihosocijalnog stresa u zdravih ispitanika. Studija je bila randomizirana, placebom kontrolirana, dvostruko slijepa, s tri paralelne skupine. Zdravi muškarci (N = 72) raspoređeni su u tri skupine (Ze 185, placebo ili bez liječenja), a glavni ishodi (procijenjeni četvrtog dana) su bili kortizol u slini i samoprocijenjena anksioznost. Inducirani stres imao je značajan utjecaj na kortizol kao i na anksiozni odgovor u ispitanika. Skupine se nisu značajno razlikovale u odgovoru na stres u pogledu kortizola u slini, ali sudionici koji su uzimali Ze 185 pokazali su značajno slabiju anksioznost u usporedbi s placebom i skupinom bez tretmana. Ze 185 značajno je oslabio subjektivni emocionalni stresni odgovor tijekom akutne stresne situacije, bez utjecaja na biološke odgovore na stres.

S obzirom da se biološki stresni odgovor treba smatrati adaptivnim mehanizmom, može se zaključiti da Ze 185 smanjuje samoprocijenjene anksiozne reakcije na stres, bez utjecaja na pretpostavljene adaptivne biološke odgovore na stres (6).